Investicija ili trošenje vremena

Kad sam bila dete, nisam nikako volela brokoli. Uvek bih ga prvo gurala po tanjiru, razdvajala od ostalog sadržaja i odlagala momenat da ga pojedem trudeći se da se pogledom ne susretnem ni sa kim za stolom.

Jer vidite, u našoj kući postojalo je pravilo da se sve mora pojesti.

I tako bih ja sedela i po celih sat vremena duže od ostalih i gledala onaj brokoli u nadi da će nekako nestati sa tanjira, ili se barem malo smanjiti. Zamišljala sam razne scenarije. Po nekima brokoli bi pojela mačka koja je u tom trenutku lenjo odmahivala repom, ne sluteći kakvu sam joj ulogu u svojoj glavi namenila. Ili bi se desio strašan zemljotres, pa bi tanjir tresnuo na zemlju, mi svi pojurili napolje, a moji roditelji zaboravili na sav onaj nepojeden brokoli.

Na kraju bih uvek pojela.

Više se i ne sećam da li sam zbog te činjenice posle bila nesrećna. Pre mi se čini da bih odmah nastavila dalje.

Isto je i sa poslovima koje ne volimo da radimo, koji nam se čine teški iz bilo kog razloga. Koliko god ih gurali po stolu ili ćoškovima svog uma, oni se ponovo pojave. Ne nestaju.

Na kraju ih ipak odradimo, uz više muke, razmišljanja i nerviranja nego što im je potrebno posvetiti.

Zamislite da ste ih uradili odmah, da su bili prvi na redu.

Zamislite sada vreme koje bi vam ostalo na raspolaganju za lepše stvari. Možda biste konačno popili kafu sa drugaricom, otišli na pauzu za ručak i seli na klupicu u parku, uživali u prvom prolećnom suncu.

Razmislite koliko kvalitetno provodite svoje vreme.

Da li ga trošite ili investirate?

Tatjana Šokčić, Business Consultant i osnivač HR Centra za Wannabe Magazine