NLP sertifikacija

Inače, posljednjih dana me obuzimaju raznolika osjećanja vezano za posljednje dane i trenutke praktičarskog. Ta osjećanja, a sve se snebivam da kažem „emocije“ imaju karakteristike tačno onih osnovnih – etalonskih „negativnih“ emocija, i to počev od „ljutnje“. Zašto baš ljutnje, pa pita se svako ko me je slušao šta sam do sada govorio o svojim iskustvima sa treninga. Šta da kažem, takav sam čovjek, kad ne mogu ili ne znam da pobijedim, tada sam „ljut“. Ta ljutnja mi pomaže kao „warp“ brzina u Zvjezdanim stazama, kao ono raketno – turbo gorivo u Pobješnjelom Maksu…a to sve kada se pojavi neka nedaća koja me stresa s puta, oduzima slobodu, remeti sliku svijeta u kojem živim… Da mi je neko nekada rekao da će se 2014. godina (2 x 10 i 2 x 7 = moji sretni brojevi i to uduplani) ovako odvijati i ovako brzo prolaziti u „neviđanju“ sa mnom, da u VII mjesecu neću apstrakovati miris mora u nosnicama, da me neće prožimati trnci od pomisli na Hipi ljeto i vrelinu – milinu, te sve što takvi osjećaji nose, ne bih mu vjerovao. Šta se dešava, da li se zemlja nakrivila a da to ne znamo, pa vrijeme nema više onu od predaka stečenu – podsvjesnu dimenziju, da li se kako protiču naši dani na ovoj planeti vrijeme krati suženjem prostora – životnog prostora, ili je sve to filozofski shit pa se o tome ne priča, te se ni ne obaziremo na svoje postojanje kako bi se ubijedili u laž da imamo vremena za sve. Pa kad se vtratim gore na onu „ljutnju“, pozivajući je da mi pomogne na savladam vrijeme i sve što ono nosi meni danas, da mi bude kao „doping“za ovu trku. A onda se sjetim šta smo radili na Osmom praktičarskom i intervencija korištenjem „vremenske linije“. Pa se zapitam, je li „ljutnja“ koju sam proglasio „prijateljem i saborcem“ za svu ovu trku, zaslužila da je tek tako obrišem, pa da na njeno mjesto dođe usrana tuga, strah, krivnja, povrijeđenost…??? E ne bih, neka ljutnje meni ona mene sada brani od ovih drugih. Čak sam i počeo da uživam pišući ovo vama prijatelji, čak do te mjere da sam poistovjetio – sada ću već reći „tako zvanu“ (jer ona za mene nije ono što joj ime kaže) – ljutnju, sa čarobnim ćilimom predivnog tkanja, sa „Vilinskim mitralom“ iz Gospodara prstena (ogrtačem koji je Froda spasio od strele Orka natopljene gnojem iz crvljive rane), sa onim što zasigurno treba da se nađe u mom „Krugu izvrsnosti“. Da, to će mi biti tajno oruđe – alat, kada vrijeme napadne. Ljutnja je za mene odnedavno neprevaziđena, ona je nedostižna i pozitivna… Ali samo pažljivo!!! Nije dovoljno da je tek tako proglasiš prijateljem. Ona mora to željeti takođe. A kako ćeš to znati – da ti je postala blagonaklona i dobri prijatelj? Meni je to išlo za rukom vrlo prosto, pa sam nedavno, razmišljajući o svemu ovome što sada i pišem u ovom pismu, zamolio svoj „nesvjesni um kao beskrajnu mudrost“ da ubuduće identifikuje Ljutnju (sa velikim Lj) kao oblik pozitivnog i svrsishodnog ponašanja. Na moju radost, dobio sam odgovor, pa kad spomenem tog svog, sad velikog prijatelja, obuzme me osjećaj sigurnosti i oličenje pozitivne namjere prema meni i od mene.
I da vas ne zadržavam dalje, ali mi ona pomognu da ovu završnicu praktičarskog, pomalo zbrkanu – zbrkanim žurećim vremenom, poslovnim obavezama u ovom još meni neshvatljivom Julu 2014. godine (2 x 10 i 2 x 7), prođem kako – tako.

Pitate se „kako to…“, ko ti je „pomogao“ ?
Kako ko, pa ona o kojoj sam vam pričao (sa velikim Lj)

Dragan Marinković